Kaj počnejo opraševalci pozimi:  MEDONOSNA ČEBELA

Ko tople poletne dni zamenjajo hladni zimski dnevi, se medonosne čebele pripravijo na prezimovanje.

Zimo preživijo v tesnem krogu svojih vrstnic. Ob padcu temperatur se združijo v gručo, kar jim omogoča, da ohranjajo toploto z minimalno porabo energije in zalog medu. V sredini gruče vzdržujejo temperaturo približno 18 °C, na robu pa okoli 10 °C. Matica ostaja v toplem osrčju skupka, delavke pa se na obrobju izmenjujejo.

Pred koncem zime matica ponovno začne odlagati jajčeca. Takrat čebele dvignejo temperaturo v panju na 34 °C, da zaščitijo novo zalego. To povzroči povečano porabo zalog hrane, zato je ključnega pomena, da imajo dovolj hrane, ki so jo nabirale pozno poleti in jeseni.

Ob toplih, sončnih zimskih dneh čebele za kratek čas zapustijo panj, da se iztrebijo. Januarja že nabirajo cvetni prah na leski, saj ga potrebujejo za hranjenje ličink. Nenadne ohladitve pogosto povzročijo, da se nekatere delavke ne uspejo pravočasno vrniti v panj, kar lahko vodi v podhladitev.

Čebelarji se trudijo čebelam olajšati preživetje zime z različnimi ukrepi. V poznopoletnih in jesenskih dneh jim s sladkorno raztopino pomagajo obnoviti zaloge hrane, zdravljenje z zdravili proti varoji pa ohranja zdravje čebelje družine. K preživetju čebel lahko pripomoremo tudi vsi ostali, in sicer z sejanjem medovitih rastlin, ki so nepogrešljiv vir prehrane za čebele.

Što oprašivači rade zimi: MEDONOSNA PČELA

Kad tople ljetne dane zamijene hladni zimski, medonosne pčele se pripremaju za prezimljavanje.

Zimu provode u bliskom krugu svojih vršnjakinja. S padom temperatura okupljaju se u grozd, što im omogućuje očuvanje topline uz minimalnu potrošnju energije i zaliha meda. U središtu grozda održavaju temperaturu od približno 18 °C, dok je na rubu oko 10 °C. Matica ostaje u toploj unutrašnjosti skupine, dok se radilice izmjenjuju na rubovima.

Pred kraj zime matica ponovno počinje polagati jajašca. Tada pčele podižu temperaturu u košnici na 34 °C kako bi zaštitile novo leglo. To uzrokuje povećanu potrošnju zaliha hrane, pa je ključno da imaju dovoljno hrane koju su prikupile kasno ljeti i u jesen.

Tijekom toplih, sunčanih zimskih dana pčele nakratko napuštaju košnicu kako bi izbacile izmet. Već u siječnju skupljaju pelud s lijeske, koji im je potreban za prehranu ličinki. Iznenadno zahlađenje često uzrokuje da se neke radilice ne stignu pravovremeno vratiti u košnicu, što može dovesti do pothlađivanja i ugibanja.

Pčelari se trude olakšati pčelama preživljavanje zime raznim mjerama. Krajem ljeta i u jesen pomažu im obnavljati zalihe hrane šećernom otopinom, a tretiranjem protiv varoe osiguravaju zdravlje pčelinjih zajednica. Svi ostali mogu pridonijeti preživljavanju pčela, primjerice sjetvom medonosnih biljaka, koje su nezamjenjiv izvor hrane za pčele.

Pripravil: Nacionalni inštitut za biologijo Slovenije, Foto: Danilo Bevk