Ko govorimo o vplivu slovenskih hidroelektrarn na okolje, se pogosto pojavi vprašanje, ali je njihova primerjava z največjimi svetovnimi hidroelektrarnami sploh smiselna. Naše hidroelektrarne imajo namreč povsem drugačen značaj. Večina slovenskih hidroelektrarn je pretočnega tipa , kar pomeni, da voda ne miruje v velikih akumulacijskih jezerih, temveč skozi elektrarno neprekinjeno teče naprej. Namesto obsežnih akumulacij so tu manjši zadrževalniki, namenjeni predvsem kratkotrajnemu uravnavanju pretokov. Takšna zasnova omogoča bolj nežne posege v prostor in bistveno manjše vplive na okolje. Ribam pretočni sistem omogoča ohranjanje naravnih migracijskih poti , ob hidroelektrarnah pa so praviloma zgrajeni tudi ribji prehodi, ki dodatno prispevajo k ohranjanju vodnih ekosistemov.
Za lažjo predstavo – jez Treh sotesk na Kitajskem  je eden največjih na svetu, z rezervoarjem dolžine približno 600 kilometrov in prostornino več kot 39 milijard m³. Njegova gradnja je zahtevala obsežne prostorske spremembe, vključno z izselitvijo več kot 1,3 milijona ljudi  in trajno izgubo številnih kulturnih in arheoloških spomenikov. Rečni ekosistem je doživel drastične spremembe. Zaradi mase, ki jo predstavlja voda v rezervoarju, so znanstveniki zabeležili celo mikropremike zemeljske skorje in pojav plazov . Obenem kitajski jez močno ovira naravno migracijo rib in dolgoročno spreminja dinamiko sedimentov v reki.
Ravno zato je nujno izpostaviti, da slovenske hidroelektrarne glede okoljskih vplivov niso primerljive s tovrstnimi svetovnimi giganti. Naše elektrarne so zasnovane z mislijo na ravnotežje med energetiko in naravo, po principu najmanjšega možnega vpliva na okolje. Z majhnimi akumulacijami, pretočnim delovanjem, ribjimi prehodi in številnimi naravovarstvenimi ureditvami, kot so mokrišča, oživljene suhe struge, gnezdišča, sonaravne ureditve itd. – predstavljajo zanesljiv in nizkoogljičen vir energije , ki spoštuje prostor, naravo in skupnost.
Kad govorimo o utjecaju slovenskih hidroelektrana na okoliš, često se postavlja pitanje ima li uopće smisla njihova usporedba s najvećim svjetskim hidroelektranama. Naime, naše hidroelektrane imaju posve drukčiji karakter. Većina slovenskih hidroelektrana je protočnog tipa , što znači da voda ne miruje u velikim akumulacijskim jezerima, nego neprekidno protječe kroz elektranu. Umjesto velikih akumulacija, tu se nalaze manji spremnici, namijenjeni ponajprije kratkoročnemu reguliranju protoka. Takav je sustav blaži prema prostoru i ima znatno manji utjecaj na okoliš. Ribama protočni sustav omogućuje očuvanje prirodnih migracijskih putova , a uz hidroelektrane su obično izrađeni i riblji prijelazi, koji dodatno pridonose očuvanju vodenih ekosustava.
Za bolju predodžbu – brana Tri klanca u Kini  jedna je od najvećih u svijetu, s akumulacijom dugom oko 600 kilometara i obujmom većim od 39 milijardi m³. Njezina je izgradnja zahtijevala opsežne prostorne promjene, uključujući preseljenje više od 1,3 milijuna ljudi  i trajni gubitak brojnih kulturnih i arheoloških spomenika. Rječni je ekosustav doživio drastične promjene. Zbog mase vode u akumulaciji znanstvenici su zabilježili čak i mikropomake zemljine kore te pojavu klizišta . Osim toga, kineska brana znatno otežava prirodnu migraciju riba i dugoročno mijenja dinamiku nanosa u rijeci.
Upravo zato je važno naglasiti da slovenske hidroelektrane po utjecaju na okoliš nisu usporedive s takvim svjetskim gigantima. Naše su elektrane osmišnjene s ciljem postizanja ravnoteže između energetike i prirode, po načelu najmanjeg mogućeg utjecaja na okoliš. S malim akumulacijama, protočnim radom, ribljim prijelazima i brjnim mjerama zaštite prirode – poput močvarnih područja, oživljenih suhih korita, gnijezdišta i prirodno oblikovanih obala – predstavljaju pouzdan i niskougljični izvor energije koji poštuje prostor, prirodu i zajednicu.